Najprije, Mysore nije ‘stil’ joge, već grad u Karnataki u Južnoj Indiji, koji se generalno smatra domom Ashtanga Vinyasa Yoge. Mysore je bio dom Sri Krišnamacharya – mnogima poznat kao otac joge. Njegov učenik Sri K. Pattabhi Jois je najpoznatiji guru Ashtanga Yoge. Tisuće studenata iz cijelog svijeta, svake godine još uvijek putuje u Mysore kako bi proučavali Ashtanga Yogu na njezinom izvoru. Danas u Mysoreu podučava Sharath Jois, unuk Pattabhi Jois-a.
Mysore stil prakticiranja označava samostalno obavljanje ashtanga joga prakse, ali u grupnoj postavi. Pojedinac dobiva joga rutinu u skladu sa svojim (trenutnim) mogućnostima. Slijed ashtanga yoge je dug i zahtjevan, te se uči postepeno i detaljno. Ovisno o tjelesnoj građi i stanju, učitelj će za neke položaje davati modifikacije, ako je to potrebno.
Gradivo ashtange se postepeno otključava, jednom kada se prethodno naučeno integrira. Po sredini serije dolaze više zahtjevniji položaji, te su studenti uglavnom na tim položajima ”zaustavljeni”. Privremeno im se prestaju dodavati novi položaji, dok ne savladaju traženo u prethodnim asanama. Stopiranje na asani je ujedno i prva prekretnica u Mysore praksi, kako nemogućnost ulaska u određeni položaj ukazuje na prepreke na kojima će biti potrebno raditi. Ovdje student uči prve lekcije yoge, poput strpljenja i otpuštanja ideja uma.
U mjesec dana pohađanja mysore stila, naučiti ćete više o svojoj joga praksi nego li u godinu dana provedenih pohađajući samo vođene satove. To je zato što Mysore način vježbanja ohrabruje svakog pojedinca da istraži i integrira gradivo što ih se podučava, umjesto da slijepo slijedi upute. Vođeni satovi mogu biti vrlo korisni za održavanje discipline i pravilno praćenje vinyasa, ali pravi rast se događa van ovog okruženja, u osobnom prostoru, u introspekciji Mysore stila.
Metoda samo-prakse se temelji na uspostavi konekcije između uma i tijela, što se postiže svjesnim disanjem.
