Način rada; Ashtanga joga u Mysore stilu

Mysore stil označava samostalno obavljanje ashtanga joga prakse, ali u grupnoj postavi. Pojedinac prakticira Ashtanga slijed položaja zasebno, prema svom tempu i kapacitetu, neovisno o grupi. Za vrijeme Mysore sata je uglavnom tišina popraćena zvukom disanja. Učitelj motri studentovu praksu, te ga po potrebi asistira i usmjerava.
Kako se tjelesne građe i kapaciteti razlikuju, onda je očekivano da će neki položaji lakše, a neki teže dolaziti. Položaji koji stvaraju nelagodu ili pružaju otpor se ne izbjegavaju, već im se pridodaje više pažnje i rada, te je tako moguće ispraviti tjelesne slabosti ili neuravnoteženosti.

Svaki učenik dobiva joga rutinu u skladu sa svojim (trenutnim) mogućnostima. Pri prvom dolasku na Mysore sat, praksa neće biti duža od 30 min. Početnik će najprije izučavati osnovnu sekvencu Surya Namaskar (Pozdravi Suncu), a ovisno o tjelesnoj građi i stanju, učitelj će za neke položaje davati modifikacije, ako je to potrebno. Slijed Pozdrava Suncu je potrebno memorizirati da bi ga se poslije samostalno izvodilo. Međutim, dok se ne upamti točan slijed, moguće se poslužiti ”šalabahterom’ – papir na kojem je slikovnica točnog slijeda položaja.

Bez obzira na fleksibilnost ili općenitu formu tijela, prve serije su polazna točka za svakoga. Naime, ashtanga je logično koncipirana tako da svaka serija gradi temelj za sljedeću. Ako student nije usvojio bazne položaje, onda nije ni spreman za nadolazeće, više zahtjevne asane. Prva serija se na sanskrtu zove Yoga Chikitsa, što u prijevodu znači Joga Terapija. Ova terapija naime ispravlja najzastupljenije ljudske slabosti poput lošeg držanja tijela, zatvorenih kukova i slabih mišića torza. Isto tako i mentalne prepreke poput klonutosti, nevoljnosti, nemogućnost koncentracije u kontinuitetu te slabe povezanosti tijela i uma. Iako je osnova rada Prvih serija dovođenje tijela u balans, prije ili poslije, joga terapija će upitati i za promjenu navika ‘’van prostirke’’ poput ishrane i bioritma. Stoga, ovu jogijsku terapiju možemo definirati kao rekonstrukcija tijela i navika.

Zbog individualnog pristupa, Mysore sat je pogodan za apsolutne početnike kao i za napredne praktikante, stoga nema podjele prema razinama. U početku je preporučeno dolaziti 3 puta na tjedan, dok više iskusni praktikanti idealno obavljaju praksu 5 do 6 puta na tjedan. Gradivo ashtange se postepeno otključava, jednom kada se prethodno naučeno integrira. Po sredini serije dolaze više zahtjevniji položaji, te su studenti uglavnom na tim položajima ”zaustavljeni”, odnosno privremeno im se prestaju dodavati novi položaji, dok ne savladaju traženo u prethodnim asanama. Stopiranje na asani je ujedno i prva prekretnica u Mysore praksi, kako nemogućnost ulaska u određeni položaj ukazuje na tjelesne prepreke na kojima će biti potrebno raditi.

*Smjernice za rad (tristana) kao i položaje (asana), će učitelj svatkome postepeno objasniti i dodjeljivati.

ABOUT AUTHOR

Jelena Lizde

NO COMMENTS

Comments are closed.