Jedna od glavnih prekretnica u ashtanga yogi, je zasigurno uspostava 6-dnevne prakse. Prema tradiciji, metoda ashtange djeluje na ovaj način.
Svakodnevno prakticiranje ashtanga yoge, u početku može zvučati kao atletski nivo, nešto naporno i vremenski zahtjevno.
Na fizičkoj razini praksa šest dana u tjednu je i zahvalna i izazovna. Položaji se frekventno ponavljaju pa i postaju lakši. Promjena u snazi, izdržljivosti i fleksibilnosti se jako brzo da uočiti jednom kada se obavežemo prakticirati svaki dan. Zapravo, oni pojedinci koji vježbaju jednom tjedno, svaki tjedan vode istu bitku, jer kreću od iste razine slabosti i neprohodnosti s malim ili nikakvim izgledima za održivost. Naravno, 6-dnevna praksa je na dane naporna i nosi neugodnosti svoje sorte, ali ipak drugačije od one na tarifi jednom tjedno. Neugodnosti konstante prakse su znak čišćenja ne samo od tjelesnih toksina, već čišćenja od nataloženih emocija i stanja. Za ovu vrstu izdržljivosti kroz izazovne situacije u sanskrtu postoji riječ “tapas” što doslovno znači toplina, ali se može shvatiti kao prihvaćanje neugodnosti koje dovode do promjena. Prolazak kroz neugodna stanja je posebno potrebno izdržati prilikom prvih 2 tjedna do mjesec dana. Ovdje je najbolje imati učitelja koji će vas bodriti da se nastavite pojavljivati. Prije ili kasnije, svatko mora proći ovu fazu ukoliko želi okusiti prave plodove ashtange.
U tjednu će biti najmanje jedna nevoljna praksa. Kada bi radili ashtangu isključivo na dane kada smo super motivirani i poletni, to bi se svelo na 2 do 3 puta tjedno, ako i toliko. Neke prakse će biti trome i tijelo će se doimati nepokretnim, dok će druge prakse biti poletne i hvatovi će dolaziti olako. Ako na dan kada tijelo ne želi surađivati ili ulaziti duboko u asane, to ispoštujemo, u 99% slučajeva, već sljedeća praksa će biti poletna s vidljivim pomakom. Moramo razumjeti da ako postoji poletna praksa, postoji i troma praksa. To je yin yang, dvije univerzalne energije, prana i apana koje variraju u svojim dominacijama.
MJESEČEVI DANI
Najveća dominacija prane se događa uoči Punog Mjeseca, kada se po tradiciji ashtange, asana praksa izostavlja. Tendencija punog mjeseca je pretjerati u položajima, što sljedeći dan izaziva prekomjerni umor, ili u gorem slučaju ozljedu.
Apana, je na svom vrhuncu na dan Mladog Mjeseca. U ovom periodu možda primijetimo letargiju i nevoljnost. Svaka odgoda prakse pri pojavi prepreke, nas slabi i jača lijenost. Svaka odluka prakticiranja na otežane uvjete jača našu unutarnju snagu i vezanost s ashtangom. Obavljanje ashtanga prakse u raznim raspoloženjima nam daje i priliku za rad na sebi. Što god nas taj dan tjera van balansa, što je god taj dan prepreka, naša dužnost je to riješiti sami sa sobom, umjesto da riskiramo prenošenje negativnih stanja u društvo ili da iskrsnu u bitnim situacijama tijekom dana.
UVERTIRA – PRATYAHARA
U prvi pozdrav suncu ne želimo uletjeti sa žurbom i presingom. Valja se najprije sabrati, odnosno dovest biće u mirno, neutralno stanje sadašnjosti. Ovo se postiže vježbom pratyahare, što čini uvertiru u jogijsku praksu. Dolaskom u samstitihi, naša čula iz okoline povlačimo unutar sebe. Praksa pratyahare se tradicionalno postiže ashtanga mantrom, no to je samo jedan od načina. Netko će zapaliti mirisne štapiće ili pustiti laganu glazbu. Drugi će se opustiti u položaju djeteta. Koji god ritual ti pomaže da se umiriš, to i napravi. U pratyahari je bitno otpustiti misli koje fantaziraju kako bi praksa trebala teći, uspoređivanja s prošlom praksom i sve ono što se osjeća kao kočnica ili tenzija. U pratyahari se prepuštamo u što god taj dan naše tijelo donosi ili ne donosi.
Ovom metodom utišavanja misli, dajemo prednost intuiciji tijela koje je dovoljno inteligentno i samo će nam pokazati za što je taj dan spremno.
Što češće ostvarimo ovaj mirni i ne borbeni stav, praksa se postepeno pretvara u sadhana (duhovnu praksu). Praksa onda postaje naš jedinstveni ritual, sve manje ovisi o okolnostima, a lov na asane će zamijeniti ljubav prema praćenju unutarnjih procesa.
Treba naglasiti da je primarna teza ashtange energetski okretaj. Sve asane i serije imaju jedinstveni utjecaj na naše biće. Međutim, ako smo previše vezani za vanjštinu i osvajanje asane (kako to često zna bivati u ashtangi), onda ćemo teško doživjeti njenu senzaciju. Recimo za neka tijela nije potrebno ostvariti hvat u Marichyasani D da bi uživali njen efekt. Uredu je prebaciti rame preko koljena i imati duboki dah, umjesto se zarobiti tenzijom gdje je energija blokirana.
POSTEPENI START
U početku je teško prihvatiti i obavezati se na ovaj režim, pa početnici uobičajeno startaju s 3 puta na tjedan. U roku od dvije godine, 6 dnevna praksa bi trebala biti uspostavljena, tako da se svako 6 mjeseci, doda jedan tjedni termin. Isto tako, u početku nije zdravo ni poželjno odmah težiti 6 dnevnoj praksi. Tijelo se treba postepeno naviknuti na nove upute, ali i živčani sustav.
OMJER KUĆNE PRAKSE I S UČITELJEM
Ja uvijek kažem da bi početnici trebali biti 70 – 80 % s učiteljem, a tek 20 % kućna praksa. U početku je učitelj potreban da studenta nauči sigurnosti i naravno osnovama rada Tristana metode. Minimum znanja o anatomiji i također o prehrambenim navikama je esencijalno za zdravi start. Dugoročni praktikanti ne trebaju boraviti toliko u shalama ili s učiteljem. Dapače, kada praksa evoluira u duhovnu, vidjet ćemo da su najbolje one prakse kada je jedino naša energija prisutna u prostoriji. Naprednim studentima je dovoljno jednom godišnje posjetiti učitelja ili jednom tjedno ići u Shalu za eventualne asistencije i motivaciju.
DAN ODMORA
Je jako bitno poštivati jer se ovdje probavlja tjedni rad. Tijelu je potrebno vremena da fino ugradi novodobivene upute. Na dan odmora se idealno odmaramo od bile kakve fizičke aktivnosti. Pa čak nisu preporučene ni preduge šetnje. Preporučena je sjedeća praksa vježbi disanja i koncentracije. Richard Freeman je jednom prilikom izjavio kako je jedna od bitnih lekcija u ashtangi ”naučiti ne prakticirati asanu”.
I još bi htjela napomenuti, da najbolji rezultati dolaze jednom kada dosljednosti damo prednost iznad intenzivnosti. Što znači; na tjednoj bazi, je bolje imat 5 ili 6 konstantnih, srednje napornih praksi, nego li 2 ili 3 super intenzivne.
Nije potrebno svaki dan raditi maraton asana da bi ostvarili energetski efekt..
Šestodnevna praksa znači da se 6 puta na tjedan pojavimo na prostirku, odnosno, da nas naše raspoloženje tog dana neće spriječiti da obavimo našu dužnost – biti intiman sa samim sobom. Ovo je nužna ljudska potreba za normalnu funkciju isto kao što je hrana i san.
Praksa prije tradicije, treba biti intuitivna. Ako znamo da taj dan imamo gomilu obaveza, onda će obavljanje pune serije biti kontraproduktivno – izmoriti će nas i oduzet previše energije. U ovakvim situacijama je više zahvalna skraćena praksa poput pozdrava suncu sa stojećim asanama.
Treba napomenuti da su neka tijela više predispozicionirana za jaču fizičku aktivnost. Nemoguće je primijeniti jedno pravilo. Kako god, ključ uspjeha je uistinu zavoljeti ashtangu i onda posveta njome neće biti neki zadatak ”koji moramo obaviti”.
16.01.2022. Jelena Lizde, Mysore, Indija
