U jogi generalno razlikujemo pasivne i dinamične stilove. Pasivni stilovi poput Yin i Hatha su fokusirani na dužem zadržavanju manje intenzivnih položaja koji se rjeđe izmjenjuju, te ovakav trening troši znatno manje kalorija od dinamičnih stilova poput Ashtanga i Vinyasa, koji su bazirani na kraćem zadržavanju više intenzivnih položaja, koji se često izmjenjuju. Dinamični stilovi itekako troše kalroije te mogu biti izvor tijelovježbe u službi mršavljenja.

S ashtanga yogom, koja je intenzivnije prirode konstantnog pokreta, pojedinac sagorijeva od 350 – 450 kalorija po satu, što se može usporediti sa sat vremena bicikliranja, srednje intenzivnog trčanja ili rada s lopatom/motikom. Od svih joga stilova, ashtanga najviše razvija kardiovaskularni aspekt, te se zbog toga konstantno znojimo tijekom prakse. Ashtanga yoga uključuje repetitivnu i ritmičku kontrakciju mišića, što podiže puls, kapacitet pluća i zagrijava tijelo.

Osim kardiovasklurane aktivnost, ono što Ashtangu čini efektivnom za mršavljenje su brojni pretkloni unaprijed i rotacije kralježnice što masiraju abdominalne organe i time potiču njihov rad. Rezultat je ubrzana i zdrava probava. Isto tako, skokovi i ostali dinamični pokreti ashtange, potiču rad limfe. Iz tijela se oslobađaju nakupljeni toksini, što pridonosi bržoj izmjeni tvari u organizmu.

Ipak, ako nam je cilj izgubiti kile, onda uz tijelovježbu komibniramo i optimalni plan prehrane. Ono što ciljamo je tzv ‘’kalorijski deficit’’- što podrazumijeva unošenje manje kalorija u odnosu na potrošnju. Dakle možeš vježbati koliko hoćeš, ali ako prehranu ne dovedeš pod kontrolu, nećeš vidjeti rezultate.

Kako Ashtangeri postižu kalorijski deficit?

POVREMENI POST
Intermittent fasting ili Povremeni post, funkcionira tako da određuje vrijeme kada jedemo i kada ne jedemo. Najpopularnije metode uključuju metodu 16/8, gdje postimo 16 sati i jedemo tijekom prozora od 8 sati. Prozor hranjenja može primjerice biti od 12 – 20 h. Ovo naravno varira o našem bioritmu. Često se misli da je marenda ta koja nam daje snagu za prebrodit dan. Međutim, Tijelo optimalno operira kada nema hrane u sistemu. Obilat doručak će nas otromiti i umanjiti radnu sposobnost. Osobito ako tajmiramo odraditi tijelovježbu u jutranjim satima. Kada vježbamo na prazan želudac, onda se potiče trošenje zaliha iz masti.

RATNIČKA DIJETA
Je još jedna, efektivna metoda. Slična je postu, no razlika je što su preko dana dopušteni lagani međuobroci poput voća, kava, čaj, juha, jogurt, a kalorični se izbjegavaju sve do večere, koja je najobilatija u danu. Jako je bitno naglasiti da kalorični obrok nastupa nakon što je sav napor dana gotov. Primjerice ako u 22 h idemo na spavanje, period obilatog hranjenja je od 18-20h. Nakon večere slijedi post koja traje 15 – 18 h, i naš prvi dnevni obrok starta oko 13h. Ova metoda također isključuje prejedanje ujutro. Preko dana u fazi trošenja kalorija, osobito je bitno ne jesti velike obroke. Kada stupi večera možemo jesti teže probavljivu hranu što sadrži proteine poput jaja, mesa, ribe, mahunarki i slično. Ipak to ne znači da se prejedamo do maximuma.

Prema Ayurvedi, poslije jela, želudac treba sadržavati 1/3 hrane, 1/3 tekućine i 1/3 zraka. Drugim riječima, želudac bi trebao biti 2/3 pun. Ako je želudac prepunjen, on se širi, izaziva tromost i usporava probavu. Prepunjen želudac stječe veći kapacitet te će kod sljedećeg obroka tražit i veću količinu hrane.

Ako smo prije joga prakse konzumirali teško kalorični obrok, vrlo vjerojatno je da ćemo izbjeći trening ili će biti manje efektivan. Hrana u želudcu ili crijevima ne ide dobro uz istezanje, a posebice smeta kod pretklona i rotacija. Ključ je tajmirati obroke na vrijeme, a kalorično jesti tek kada je fizički intenzivan dio dana gotov.

PROTEINSKI OBROK
Proteini grade mišiće i stanice, te ih je najbolje konzumirati za večeru. Široko zastupljen jogijski mit je da praktikant joge treba biti vegetarijanac ili vegan. No, to nije nužna dijeta za jednog jogina. Ribu, meso i životinjske proizvode poput jaja, meda i svježeg sira/jogurta, možemo konzumirati. Pitanje je koje meso, kada i koliko? Primjerice, meso svinjetine je za apsolutno izbjegavanje, dok svinjska mast može poslužiti kao sredstvo za pečenje. Ostalo crveno meso, poput janjetine, govedine i osobito divljači, ako je iz ekološkog uzgoja (što je teška misija za nabaviti te iziskuje vremena i potražnje), može biti odličan izvor energije i proteina što su neophodni za razvoj mišića. Mahunarke također mogu biti izvor proteina, no baš kao i meso, nisu za svačiji želudac. Mahunarke će jednom pasati, drugoga napuhati. Meso će jednome odgovarati, drugome podignuti želučanu kiselinu. Industrijsko meso i generalno industrijska hrana su za izbjegavati jer aditivi i antibiotici podižu inflamaciju (upalne procese) u tijelu.

Ipak ako nam je cilj mršavljenje, izbjegavanje mesa nam može pomoći u bržem probavljanju hrane jer je meso jedna od namirnica koja se najduže probavlja.

ŠTO NE ŽELIMO JESTI?
Kod uvođenja novih namirnica, bitno je utvrditi koje isključiti. Svi već znamo da je GMO loš, da je industrijska hrana loša, da je suncokretovo i palmino ulje loše. No, nešto što je izričito štetno za naš organizam i napredak, je bijeli šećer.

Najprije, ako smo fan slatkoga, ovo nije kraj. Alternative poput agavinog sirupa, meda i voća, uz malo kreativnosti i truda, će vrlo brzo zamijeniti industrijski otrov zvan SAHAROZA, poznat kao bijeli ili stolni šećer. Mnogi misle da ostavljanje šećera podrazumijeva ne jesti čokoladu i kolače. No, šećer se nalazi u većini gotovih proizvoda koje možemo naći na policama supermarketa. Svaki umak, sok, ukiseljeno povrće, pa čak i kruh, sadrži dozu šećera koja potajno stvara ovisnost. (Alternative poput smeđeg šećera su po kemijskom sastavu iste kao i bijeli. )

Bijeli šećer nema nikakvu nutritivnu vrijednost. Da bi stvar bila gora, da ga tijelo probavi, šećer uzima vitaminske i mineralne zalihe organizma. Posebno se troše vitamini B-skupine (koji čine bitnu funkciju u održavanju sveukupnog zdravlja ljudskog sistema) te zbog toga nastaju upalni procesi, i praksa stagnira, a u kroničnim slučajevima, dolaze ozbiljnije bolesti.

ŠTO JESTI?
Bilo što, što je organskog podrijetla, nije tretirano, i nema aditive, antibiotike i ostale otrove. Danas je svugdje zastupljena prerađena hrana i gmo, a hraniti se zdravo, je postala misija koja traži vremena i organizacije. Ova misija može značiti uzgajati svoje, nabavljati lokalne proizvode, pomno čitati deklaracije i biti u toku s trendovima uzgajivača. Naša prehrana možda nikada neće biti 100% čista. Ali barem 70-80% hrane koju unesemo tijekom dana da sadrži nutritivnu vrijednost, je već dio pozitivne promjene.

suma summarum; vježbaj na prazan želudac da potakneš trošenje iz masnih naslaga, uvedi povremeni post, tajmiraj večeru, ne jedi šečer.

Vježbe joge podižu svijest o tijelu i pokretu, i s vremenom podižu i svijest o tome što unosimo u organizam. Ako redovno vježbamo i istežemo tijelo, ideja za sladoledom ili kolačem postaje sve manje zamamna, jer kada je tijelo čisto, ono lakše detektira neželjenu hranu, koja nam onda tvara mučninu. S vremenom će naša dijeta postati spontana, što znači da se nećemo ”morati truditi” da ne pojedemo nešto. Vjeruj mi, uz malo eksperimentiranja i kreativnosti, nije teško izmijeniti prehrambene navike. Samo budi ustrajna. Jer kao i svugdje, konzistencija je ključ uspjeha.