Ashtanga je strukturirana praksa, čije su sekvence logično raspodijeljene da ”otključaju” tijelo od dolje prema gore. Nekolicina misli da pozicije prethodne serije moraju biti ”savršeno” savladane kao uvjet za nastavak. Drugi pak žure pri dodavanju novih položaja, bez da su se prethodni integrirali. Pozicije druge serije su dosta zahtjevnije i pomalo nalikuju kontorcionizmu te solidna razina fizičke snage i razgibanosti, jest potrebna. Ipak, ciljevi da dovedemo cijelu prvu seriju u besprijekorno stanje su nerealni i nepotrebni. Dapače, uvođenje položaja iz druge serije, će unaprijediti prethodne položaje, pogotovo one gdje već neko vrijeme osjećamo ”plato”.

Da bismo najbolje utvrdili spremnost za drugu seriju, najprije valja objasniti ulogu prve. Originalni naziv je Yoga Chikitsa, što u prijevodu znači joga terapija. Uloga terapije je izgraditi snažno, gipko i protočno tijelo, kao podloga za dublju jogijsku praksu. Osim postura, zadatak prve serije je savladati ove nevidljive alate za rad poput Ujjayi disanja, dristhi fokusa i bandha poravnanja, koje ashtangu čine jogom, i izdižu je od razine fitnessa. Priprema tijela podrazumijeva nekoliko stavki:

• očistiti tijelo od toksina kroz tempo koji znoji
• poboljšati krvotok i opskrbu mišića kisikom što će podignuti razinu energije
• potaknuti limfnu drenažu kroz vinyasa skokove i poboljšati imunološku funkciju
• istegnuti stražnje lože i tako osloboditi kretnju zdjelice
• poboljšati posturu tijela te eventualno ujednačiti neuravnoteženosti oko kukova
• izgraditi vitko tijelo i otkloniti ‘’višak’’ što ometa kretnju

Ako pogledamo set joga terapije, većinski je sačinjen od pretklona unaprijed i položaja fokusiranih na otvaranje donjeg tijela – nogu i kukova, baš kako nalaže logika ashtanga sekvenci. Prvi zadatak (i predispozicija druge serije) je izdužiti mišiće stražnjih nogu, koji će otpustit stres oko kukova. Skraćeni mišići nogu zatežu zdjelicu i limitiraju njenu slobodu, a onda će rad s kralježnicom, što je glavna tema druge serije, biti otežan, slabo efektivan i potencijalno sabotirajući. Solidno usvojeni položaji poput Paschimottanasana, Kurmasana i Upavishta Konasana, su dobar indikator.

U ashtanga praksi, jednom kada naučimo kako postavljati udove i zdjelicu u položajima, primjenjujemo Ujjayi disanje. Svjesno i postojano disanje je osnova jogijske prakse. Ujjayi dah umiruje živčani sustav, poboljšava um – tijelo konekciju i otvara vrata u dublje slojeve tijela. Druga ili rjeđe nazivana Srednja serija, se originalno naziva Nadi Shodhana. U prijevodu znači čišćenje energetskih kanala, koje možemo usporediti sa živčanim sustavom. Upravo u prsnom dijelu, većina potiskuje emocije, koje jednom kada krenu izlaziti na površinu, donose turbulentna stanja. Baš zbog toga je imperativno ovladati umirivanjem kroz dah, koji će trenirati staloženost u izazovnim situacijama.
Svaki pokret, svaki udah I izdah bi trebali biti svjesno I kvalitetno odrađeni. Dakle, postavi si pitanje, koliko svjesno dišeš tijekom prakse? Je li tvoj dah kratak i zadržan, ili dug i plovan? Primjerice, ako još uvijek prilikom iskoraka u Ratnika tijekom Pozdrava Suncu B, zadržavaš dah ili ga moraš rascijepati da dovedeš ruke iznad lica, onda je vrijeme za reformu.

Cijela prva serija je isprepletena vinyasa tranzicijama, osobito sjedeći niz gdje nakon svakog položaja radimo vinyasa prolaz naprijed/nazad. To uvelike trenira izdržljivost koja je također jedna od ”fizičkih” predispozicija. Druga serija se postepeno nadodaje na prvu, što znači da nakon zadnjeg položaja prve serije, Setu Bandhasana, nadodajemo 1 do 2 poze druge serije. Ova metoda se naziva ‘’cijepanje’’ i nastavlja se dok ne nadodamo bar 1/3 položaja druge serije, kada možemo kratiti prvu seriju do pola, primjerice do Navasana (poza čamca). Cijepanje u potpunosti prestaje kada nadodamo barem polovinu druge serije, otprilike do seta nogu iza glave. Kada je Eka Pada Sirsasana prohodna, što znači da možemo držati nogu iza glave bez asistencije ili pomoći ruku, drugu seriju možemo otpočeti odmah nakon zadnje stojeće pozicije, što je Ratnik B. Izdrživost je bitan element jer će u periodu ”cijepanja” naša praksa trajati i do 2 h uzastopnog vježbanja.

Osim što osnažuju i čiste tijelo, vinyase grade i mentalnu snagu. Njihova rigidnosti i repetitivnost često testiraju voljnost. Misli poput ‘’ajme opet vinyasa’’ ili ‘’ajme sad ide ona poza koja mi stvara muku’’ su česte misaone distrakcije. Ideja je ne misliti o tome što će biti ni što je bilo. Ako uspješno primjenjujemo Tristana metodu, naš dah postaje objekt pokretne meditacija kojom nastavljamo ploviti kroz sekvencu. Tada ne razmišljamo o budućnosti ni prošlosti, već smo prisutni u sadašnjem trenutku, i to jest joga. Zašto je ovo bitno za drugu seriju? Asane druge serije su pomalo kontorcionističke, te će kao takve tražiti puno više strpljenja, inteligentnog rada i rutine. U ovoj fazi prakse većina odustane, ili se u potpunosti konvertira na ovu praksu i shvati je kao proces, radije nego li kao dobit. Zbog toga je bitna prisutnost, da nas drži na traci. Kalkulacije i opsesije perfekcionizmom će nas vrlo brzo obeshrabriti.

Svi već znamo da je konzistencija broj 1 ključ uspjeha. Praktikant bi trebao imati minimum godinu dana kontinuiranog vježbanja koje se sastoji od barem 3 – 4x prakse tjedno, da uopće razmatra nastavak na drugu seriju. Ono što nas sigurno neće odvesti ka napretku su tzv faze, gdje na određeni period potpuno obustavljamo praksu, nakon kojeg se vraćamo na početak i iznova prolazimo iste upale mišića.

Postoje situacije gdje položaji koje je bilo lako izvoditi postanu izazov i onda od nas zahtijevaju povlačenje. To su faze koje su prolazne, ali ih treba poštivati. Isto tako smo tjednima i tjednima u nekoj vrsti platoa i onda se nešto naglo promijeni – položaj koji nam je zadavao muku postane udoban. Praksa oscilira, osobito kod dodavanja novih položaja koji ponovno unose turbulenciju promjena u mišićnom tkivu. Novi položaj može ”prodrmati” dobro poznate položaje, i privremeno ih učiniti izazovnim. Primjerice napokon smo učinili hvat u rotaciji Pashasane, jako smo uzbuđeni, a onda sutradan osjetimo bol u rebrima i rotacija je teška, a hvat se čini nemogućim..što li je sad to?!
Događa se integracija. Ako smo prethodnu praksu pomakli granice, tijelo je dobilo nove upute koje treba ”fino” ugraditi ili ja volim reći ”probaviti”. Ova igra guranja i popuštanja se gotovo uvijek odvija u početnoj fazi otvaranja novog položaja. Može trajati tjedan dana, a može potrajati i nekoliko mjeseci. Jedini prečac ove prakse je, da – konstantno vježbati, ali uz to, slušati signale svog tijela.

Svaka od ashtanga serija donosi nekoliko krucijalnih položaja, koji su najčešće iz prve neizvedivi. Neformalno ih zovemo ”vratarima”, jer njihova prohodnost otvara vrata u sljedeću seriju. Kada su vratari usvojeni kažemo da je ”najteži dio posla obavljen”. Glavni kriteriji po pitanju izvedbi položaja su: hvat za ručni zglob u Marichyasana C, samostalni hvat u Supta Kurmasana, prolaz naprijed bez pomoći blokova te spuštanje u Urdhva Dhanurasana iz stojećeg položaja (s asistencijom ili bez).

*ako student vježba prvu seriju recimo 3 godine, i još nije stekao gore navedeno, može dodati prvi dio druge serije do Ushtrasana zavoja (Deva). To je sasvim dovoljno. Bez gore navedenih kriterija, nastavljanje dublje u set druge serije, će biti nerazumno, ne efektivno i potencijalno opasno.

Jedan od najizazovnijih dijelova druge serije je prijelaz iz duboke ekstenzije tijela (Kapotasana) u duboku fleksiju (Dwi Pada Sirsasana), što traži naprednu gipkost tijela ( i uma :). Fleksije kralježnice smo imali prilike istražiti u prvoj seriji osobito u Supta Kurmasana i Garbha Pindasana. U drugu ruku, ekstenzije kralježnice smo samo imali prilike vježbati u Psu Prema Gore i završnoj Urdhva Dhanurasana. Zbog toga, prvi dio druge serije nas progresivnim nizom ekstenzija leđa, postepeno priprema za duboki zavoj leđa (Kapotasana).

Priprema za Kapotasana kreće i prije nego li se uputimo u drugu seriju. Urdhva Dhanurasana (most) gdje su ruke u okomitoj liniji (ramena iznad ručnih zglobova), je pokazatelj solidne spremnosti. Ako imamo potrebno, učitelj će nas dalje početi pripremati uvođenjem spuštanja u Urdhva Dhanurasana iz stojećeg položaja. Ovaj pokret nije dio prve serije, već se dodaje polaznicima na Mysore satu, kao pripremu za drugu seriju.

Iako su položaji relativno jednostavni komparirajući ih s ostalim, prva serija je ipak smatrana najzahtjevnijom. Razlog tome je, što svaki početak traži prevladavanje prepreka, i usvajanje novih percepcija. Upravo u prvoj seriji se upoznajemo s našim tijelom i svim alatima ove prakse.
Unatoč svemu, treba ostati realan po pitanju nekih položaja. Primjerice netko s operacijom koljena, možda nikada ne ukrsti noge u lotus. I to je uredu. Prekrižit će ih u turski sjed. Napredujemo gdje možemo i u skladu sa svojim mogućnostima. Moj savjet je da tjelesne limitacije, ne gledaš kao puku fizičku prepreku, već kao priliku za promjenu ‘ograničavajućeg’ stava. Ako nastavimo vježbati, vidjet ćemo da je joga ogledalo naših navika, Navika koje na prostirci imamo priliku izmijeniti i reflektirati u svakodnevicu. Joga je zaista prekrasna praksa buđenja, te nam pruža autentičan i intiman odnos sa samim sobom, koju god seriju vježbali.